Zapisi s potucanja od nemila do nedraga
Psihoputologija
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
34331
Linkovi
TagList
Blog
nedjelja, rujan 30, 2012
Bus kreće na svoje putovanje prema Ečmiadzinu: 



Upućujemo se Avenijom Mesropa Maštoca na jug i dolazimo ubrzo do obale Hrazdana. S druge strane mosta vidi se tvornica poznatog armenskog konjaka Ararat: 



Ararat se proizvodi od 1887., a zbog izvrsnog okusa Francuzi su službeno izdali dopuštenje da se naziva konjakom, iako se pravi konjak radi samo u Francuskoj. Njime se na konferenciji u Jalti posebno oduševio Winston Churchill, koji je tražio da mu se otad šalju redovno kutije s bocama Ararata. Kažu da su mu slali oko 400 boca godišnje. 
Navodno se u tvornici nalazi i jedna bačva koja neće biti otvorena sve dok se ne postigne trajno mirovno rješenje oko Karabaha. 

Nasuprot njemu je tvornica vina, izgrađena na ruševinama stare perzijske tvrđave:



Crkva Sv. Sargisa: 



Tvornica Ararat iz veće blizine: 



Izlazimo iz grada i vozimo se kroz predgrađa. Letica nas nudi marelicama. Jest da su sušene, ali, kako će se ispostaviti, drugih nismo jeli. 

I tako, nakon nekih pola sata vožnje dolazimo u 20-ak km udaljeni Ečmiadzin. Očito je da su busevi mnogo sporiji od maršrutki. 

Grad Ečmiadzin zapravo se zove Vagharšapat. Zanimljivo, tu informaciju doznajem tek sada. Laughing Naime, Ečmiadzin je ime koje je grad nosio od 1945. do 1992., a izvorno se radi o imenu crkvenog kompleksa u gradu, koji je zapravo i najznačajnija znamenitost. Zanimljivo je da je Ečmiadzin (koji me podsjeća npr. na Veliku Goricu - čak je i manji, ima ispod 60 000 stanovnika) zapravo četvrti najveći grad u Armeniji, nakon Erevana, Gjumrija i Vanadzora. 
Ečmiadzin zovu i "armenskim Vatikanom". Naime, ono što je Vatikan za rimokatolike, Ečmiadzin je za pripadnike Armenske apostolske crkve. Sada bi trebalo reći ponešto i o toj crkvi. 

Dakle, dok su Gruzijci pravoslavci, slično Rusima, Grcima, Rumunjima, Bugarima, Srbima...Armenci većinom pripadaju posebnoj Armenskoj apostolskoj crkvi. Osim što je najstarija državna crkva na svijetu, crkva je relativno egzotična i po svojem vjerovanju. Naime, Armenska apostolska crkva spada u tzv. istočne ili pretkalcedonske kršćanske crkve, koje priznaju samo prva tri crkvena koncila, ali ne i onaj kalcedonski, na kojem je uspostavljena dogma o tome da su ljudska i božanska priroda u Kristu odvojene, tj. da Krist jest i Bog i čovjek, ali ne istovremeno. Pretkalcedonske crkve vjeruju da su Božja i ljudska priroda u Kristu neodvojive, tj. da je Isus imao jednu jedinstvenu prirodu, ali s božanskim i ljudskim karakteristikama. Zbog toga se te crkve često naziva monofizitskima, iako bi precizniji naziv bio miafizitske crkve (razlika je u tome da "mono" znači jedinstvo, a "mia" kompleksnu cjelinu). Osim Armenske apostolske crkve, tim crkvama pripadaju Sirijska pravoslavna (sa svojim dvjema ispostavama u Indiji), Koptska pravoslavna, Etiopska pravoslavna i Eritrejska pravoslavna crkva. 

Kršćanstvo u Armeniju dolazi još s apostolima. Vjeruje se da su apostoli Tadej i Bartolomej prvi propovijedali kršćanstvo Armencima. No glavnu je ulogu u širenju kršćanstva imao Grgur, nazvan Prosvjetitelj. Grgur je bio Part, čiji je otac Anak ubio armenskoga kralja Hosrova I. Zbog toga mu je otac osuđen na smrt, a mali je Grgur pobjegao u Cezareju (današnji Kayseri) gdje se obrazovao i postao uvjerenim kršćaninom. Po povratku u Armeniju, Hosrovljev sin Trdat III., koji je u tom času vladao, dao je uhititi Grgura i bacio ga u podzemnu tamnicu u mjestu Hor Virap. Grgur je u tamnici proveo 13 godina. U međuvremenu, Trdat, čiji je mentor bio rimski car Dioklecijan, također je progonio kršćane. Kada je 301. u Armeniju došla skupina od 37 kršćanskih djevica koje su bježale pred progonima u Rimskom Carstvu, Trdat se zaljubio u jednu od njih, Hripsime, i poželio je imati. Kada ga je odbila, dao ih je sve pobiti. Spasila se samo jedna od njih, Nino, koja je...znate već, Gruzija i te spike. Ubrzo je Trdat obolio od mentalne bolesti. Nakon vizije koju je imala njegova sestra Hosroviduht (tj. „Hosrovljeva kći“), Trdat je oslobodio Grgura iz tamnice, a Grgur ga je izliječio od bolesti. Ozdravljeni Trdat potom je proglasio kršćanstvo državnom religijom Armenije. Grgur je postao prvi katolikos (vjerski poglavar Armenske apostolske crkve), te je jednom prilikom, meditirajući u gradu Vagharšapatu imao viziju Krista koji silazi s neba i udara čekićem u zemlju, da bi iz toga mjesta niknula ogromna crkva. Grgur je stoga odlučio na rečenom mjestu osnovati crkvu i prozvao je mjesto Ečmiadzin, tj. "mjesto silaska Jedinorođenoga". 
Kršćanstvo je ujedno potaklo i razvijanje pismenosti. Katolikos Sahak zatražio je od biskupa i filozofa Mesropa Maštoca da prevede Bibliju na armenski (dotada je liturgijski jezik bio grčki). Maštoc je 406. ne samo preveo Bibliju, nego je stvorio i posebno pismo za zapisivanje armenskog jezika. Time su postavljeni temelji kulturnoj renesansi Armenije. 
Pod jurisdikcijom Armenske crkve bila je sve do 7. stoljeća i Gruzijska pravoslavna crkva, koja je potom prihvatila kalcedonske odredbe. 

Na čelu Armenske apostolske crkve je katolikos, čije je sjedište u Ečmiadzinu. Postoji, međutim, i drugi katolikosat, cilicijski, čije je današnje sjedište u libanonskom gradu Anteliasu. Razlozi za postojanje dvaju katolikosata leže u povijesnim i političkim prilikama. Naime, cilicijski je katolikosat osnovan za vrijeme armenskog progonstva u 11. stoljeću. Nakon obnove armenskog kršćanstva na Kavkazu, cilicijski je katolikosat nastavio postojati kao drugi po važnosti, no povremeno se smatrao i jedinim pravim zastupnikom armenskog kršćanstva - npr. u doba SSSR-a, kada su katolikosa u Ečmiadzinu smatrali tek sovjetskom marionetom. S druge strane, bilo je i slučajeva da cilicijski katolikos postane i ečmiadzinskim katolikosom, no bez ujedinjenja dviju funkcija. Osim dvaju katolikosata, postoje i dva patrijarhata, onaj u Jeruzalemu (Armenci su jedna od vjera koje imaju pravo na jednu četvrtinu starog grada Jeruzalema, zajedno sa židovima, muslimanima i ostalim kršćanima), te onaj u Konstantinopolu. 

Mi ulazimo u kompleks Ečmiadzina, koji se nalazi u središtu grada, u velikom parku. Na ulazu nešto grade, ali nisam uspio doznati što:



Glavni ulaz u kompleks: 



Pogled na drugu stranu, prema glavnoj crkvi:



Glavna crkva, ečmiadzinska katedrala: 



Službeno nazvana Svetom Majkom Božjom (Surp Astvacacin) ili Majr Tačar, najstarija je državna crkva na svijetu. Građena je između 301. i 303., pod nadzorom Svetog Grgura Prosvjetitelja. U današnjem obliku postoji od 7. stoljeća, a zvonik je iz sredine 17. stoljeća. 

Ulaz u crkvu: 



Unutrašnjost: 



Kupola: 



Vrata Svetog Trdata, koja vode prema patrijarhovoj palači: 



Svatko crkvu portretira na svoj način:



Još malo crkve izvana: 





Kadionica: 



Zvonik: 



U vrtu su, naravno, hačkari. Ovaj predstavlja spomenik žrtvama genocida 1918-1923.: 



U malo široj perspektivi: 



Sjedamo na klupice u vrtu i ćaskamo. Objašnjavam im razlike između katoličanstva, pravoslavlja i miafizitizma. Hrvoje kaže da je zapravo skužio da je od tih triju pravoslavlje u pravu. Vjerojatno misli da mu ono da Duh Sveti "izlazi od Oca po Sinu" izgleda logičnije od "izlazi od Oca i Sina". No daleko od toga da bi to rekao ozbiljno. Više kaže da bi ga zanimala reakcija njegove prilično konzervativne majke kada čuje da se vraća na kršćanstvo (olakšanje), ali da postaje pravoslavac (šok i nevjerica). 
Letica je opet otperjao u crkvu. Naime, spomenuo sam mu da se ispod crkve nalaze ostaci starog zoroastrističkog svetišta - pragmatično su zaključili da je dobro imati pričuvu, za slučaj da ta priča s kršćanstvom ne uspije. Letica se nada da će se uspjeti uvući unutra na šarm. Ne uspijeva mu – u crkvi nema nikoga. Ali ipak uspijeva uloviti još nešto iznutrica crkve: 



Riznica crkve je također zanimljiva. U njoj se navodno nalazi i Sveto Koplje (Surp Geghard), kojim su probili Isusova prsa na križu. 

Još jedan lijep globalni kadar crkve: 



Pogled na patrijarhovu palaču: 



I Trdatova vrata s druge strane: 



Još malo vrta: 


 

 

 

 
Ne znam kakva je ovo točno kapela: 



Na, čitajte: 



Još hačkara: 





Posljednji pogled na katedralu:



Izlazimo iz kompleksa i tražimo stajalište maršrutki. Uz rub parka nalazi se nekoliko lijepo izrezbarenih drva: 





Odlazimo do jednog ugibališta na cesti gdje vidimo da ljudi stoje. Ubrzo nam dolazi taksist i nudi prijevoz. Ima nas petorica, ne stanemo u taksi. Ne da se on smesti, iako vjerojatno vozi neku poluraspadnutu Ladu. Velimo da ćemo ipak na maršrutku. On tvrdi da tu ne stoje maršrutke. Dakle, uobičajeni trik. Baš vidimo jednu maršrutku kako prilazi i usporava, ali taksist joj počne mahati da ode. Znači, igramo prljavo. U redu. 
Odlazimo malo dalje niz cestu, prema semaforu. Na semaforu moraju stati, pa ćemo tu upasti u jednu. Prolazi jedna koja nije za Erevan, jedna prazna, još jedna koja ne reagira na naše mahanje. Vidimo i jednu u daljini, koja upravo staje na onom našem ugibalištu. Trčimo prema njoj, ali ne stižemo, bježi nam. Na kraju se pojavljuje autobus, i to isti onaj s kojim smo došli. Vozač nas prepoznaje i smije nam se. 
Sad opet truckanje u busu. Srećom da ide dovoljno sporo, tako da Letica može uhvatiti ime mjesta koje zvuči prilično bizarno: 



Bus je ovoga puta prazniji: 



Sumorna predgrađa Erevana: 



Jezero Jerevanjan (tj. „Erevansko“): 



Američko veleposlanstvo: 



Gledano ovako, doista ne izgleda kao neki ljepotan: 







Pogled preko Mosta slobode na središnji do grada i tvornicu vina: 



Prelazak preko mosta - pogled na jugozapad: 



Iskrcava nas na istom mjestu odakle smo i krenuli. Želim otići pogledati zatvorenu tržnicu, ali ona je - zatvorena: 



Letica pretrčava Mesrop Maštoc poghotu, kako bi iz blizine poslikao vrata tržnice. Pogled prema Majci Armeniji na kraju ulice: 



Evo tih vrata:



I detalj ornamenata na vratima: 



egerke @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.