Zapisi s potucanja od nemila do nedraga
Psihoputologija
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
32820
Linkovi
TagList
Blog
ponedjeljak, prosinac 17, 2012
18. listopada otputio sam se na kratak izlet do Hortobágya. Hortobágy je selo nekih 40-ak kilometara od Debrecena, a poznato je po tome što se nalazi usred Hortobágyskog nacionalnog parka, prvog mađarskog nacionalnog parka (proglašenog 1973.). Danas je Hortobágy i na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
Hortobágy je najveće prirodno stepsko područje u Europi, u kojem se uglavnom uzgaja stoka, a ovdje se gnijezdi i velik broj ptica (342 vrste).
Prije se vjerovalo da je ovo bilo šumovito područje, a da su sječa šuma i kasnija regulacija Tise, zajedno s dugotrajnom trgovinom solju, pretvorili ovo područje u alkalinsku stepu. Po novijim istraživanjima, proces je mnogo stariji, uzrokovala ga je Tisa prije desetak tisuća godina, kada je prokrčila svoj put kroz Alföld na taj način odsjekavši manje rijeke koje su se slijevale iz slovačkih brda i prolazile ovuda (preostala je samo rječica Hortobágy - ujedno Debrecenu najbliža tekućica). Kasnija ispaša dovela je do sadašnjeg izgleda krajolika.
U Hortobágyu se nakon Rezolucije Informbiroa nalazio i radni logor za protivnike režima (u Mađarskoj su to bili titoisti), ali danas se uglavnom povezuje s pojmom turizma. Ovamo dolaze turisti iz čitavog svijeta kako bi uživali u romantičnom prizoru mađarskih stočara koji jure pustom na konjima ili pak čuvaju svoja stada ovaca uz pomoć poznatih mađarskih ovčarskih pasa pulija (koji na prvi pogled izgledaju kao krpa za pranje poda ili kao rastafarijanci).

Hortobágy je inače poznat i po specijalitetu zvanom hortobágyi palacsinta. Radi se o palačinki nadjevenoj mesom koja može biti zapečena ili u sosu od vrhnja i paprike.
Inače, riječ palacsinta (koja je onda posuđena u slovački kao palačinka, a onda preko austrijskoga Palatschinke došla i k nama) izvorno potječe iz rumunjskoga placintă, što je dakle od latinskoga placenta, ili - posteljica.

Jamačno vam se više ne jedu. Laughing

Krajolik je posve ravan, s tek mjestimičnim kurganima - pogrebnim tumulima nomada koje nalazimo diljem istočne Europe, a u Mađarskoj su ih vjerojatno podigli brončanodobni nomadi. Najveći dio čine pašnjaci, obrađene zemlje je vrlo malo, a osim toga ima i ribnjaka (čak postoji i ribnjačka željeznica nedaleko Hortobágya, ali bilo mi je predaleko za hodati), močvara, mrtvaja i tršćaka. Oko kurgana i uz Tisu ima i ostataka lesnog tla.

Primjeri tipične domaće faune u Hortobágyu (slike su s Wikipedije):

Mađarsko sivo govedo:



Racka (vrsta ovce koja umjesto pužolikih rogova ima izgled kao da je gurnula prste u utikač):



Mangalica (vrsta svinje, raširena i po Srbiji):



Puli:



Komondor:



E sad ja na put. Krećem iz Debrecena, vlakom koji ide za Füzesabony (koji se nalazi na pruzi Budimpešta-Miskolc). Pruga se odvaja odmah nakon debrecenskog kolodvora, potom skreće na sjever, pa na zapad, prolazi kroz Balmazújváros i nakon nekih 45 minuta evo me u Hortobágyu. S kolodvora se može prečicom prema stajama u kojima se uzgajaju konji uglavnom za turističke svrhe. Putem prelazim rječicu Hortobágy:



I to ovim mostom:



No štale me baš ne zanimaju, pa se vraćam uokolo prema selu:



(Ovo nije selo, to je turistički dio, tu je hotel, štale, itd.).

Usput evo tipičnog zdenca s đermom (Mađari to zovu gémeskút), kakvi su karakteristični za pustu:



(I IFA kamion pored njega bio je nekad tipičan za čitav istočni blok.)

Na zapadnom izlazu iz sela Hortobágya nalazi se Kilenclyukú híd (Most s devet rupa, tj. otvora) koji prelazi rijeku Hortobágy. To je najdulji kameni most u Mađarskoj:



Izgrađen je 1833., dug je 167,3 metara. Svake godine na Dan Sv. Stjepana (20. kolovoza) na njemu se održava sajam.

Samo mjesto Hortobágy izgrađeno je dosta kasno, tek u 19. stoljeću. Ovdje je od davnina bio važan prometni pravac i most (prvo drveni, pa onda ovaj s devet otvora), a također i čarda (usputna gostionica, koje su se gradile u razmacima od dana hoda), no naselja dugo nije bilo. I danas se sastoji od svega tri ulice i ima oko 1600 stanovnika.

Iza gostionice u kojoj ću ručati netko se bavi tuningom:



Za ručak je naravno bila poznata hortobágyi palacsinta kao predjelo, a potom još malo lunjam uokolo. Dosada sam ovuda uglavnom prolazio ljeti, kada su nas s Ljetnom školom vodili na kulturno-umjetnički program u nekom štaglju.
Još jednom most:



I pogled na pustu:



Naposljetku, karta:



egerke @ 14:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.