Zapisi s potucanja od nemila do nedraga
Psihoputologija
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
34331
Linkovi
TagList
Blog
srijeda, prosinac 12, 2012
11. listopada sam se otputio na kružnu turu do Nyírbátora i Nyíregyháze. Trebao sam usput još posjetiti i Máriapócs, no nedjeljom su veze loše, stajališta u Máriapócsu je nekih 4 km od mjesta, a i padala je kiša te je vrijeme bilo jesenski odvratno, pa sam odmah produžio u Nyíregyházu.

Ujutro sam skoro zakasnio na vlak i uletio u njega već nakon što sam se na izlaznim stepenicama perona mimoišao s Crvenkapicom (tj. otpravnikom vlakova).
Pruga prema Nyírbátoru i dalje prema Mátészalki jednokolosiječna je i neelektrificirana. Počeci su joj u debrecenskoj prigradskoj željeznici, 1906. je izgrađena dionica do Hajdúsámsona, 1911. do Nyírbátora. Uglavnom je ravničarska, iako ovaj dio više niti ne spada u Alföld, ovdje lagano počinje brežuljkasti krajolik regije Nyírség. Inače, o mađarskoj toponimiji vrijedi znati da obično većina mjesta u nekoj regiji nosi prefiks te regije (to zna svatko tko se vozio uz Balaton), a, ako nije drugačiji slučaj, čitava se regija zove tako da se tom prefiksu doda nastavak -ság/-ség (ovisno o vokalnoj harmoniji), koji bi ovdje imao značenje našeg sufiksa -je. Kako je u tom području bilo dosta breza (nyír), područje je nazvano Nyírség, tj. Brezje.

Nakon truckanja kroz bezlični krajolik (Matko Peić bi iz toga napravio esej, Mađari samoubojstvo), evo me u Nyírbátoru:



Moj vlak nastavlja dalje prema Mátészalki i Fehérgyármatu. Ja ostajem na kolodvoru ovog uspavanog gradića i u tom času počinje pljusak.
Vrijeme nije za šetnju, no odlučujem obići grad, malo poslikati i možda naći neki kafić. Uličice koje od kolodvora vode prema centru podsjećaju na tipično slavonsko selo.
Nyírbátor je danas gradić od nekih 12 i pol tisuća stanovnika, koji je svoje slavne dane već proživio. Prvi se puta spominje 1279. Ime Bátor porijeklom je tursko-mongolsko i znači "junak" (usp. Ulaanbaataar = crveni junak). U današnjem mađarskom postoji pridjev "bátor", koji znači "hrabar". Sve do 1613. bio je u posjedu plemićke obitelji Gutkeled, koja je dala mnoge grane mađarskih plemića, obično nazvane po svojim posjedima. Ova se grana nazvala - Báthory. U drugoj polovici 15. stoljeća, erdeljski vojvoda István Báthory, pobjednik iz Bitke na Krušnom polju 1479. u gradu podiže dvije crkve. U jednoj od dviju crkava, danas kalvinističkoj, nalaze se i grobnice obitelji Báthory:



U crkvu nisam ulazio jer je u tijeku bila - hm, ne znam kako se to kod kalvinista zove, jer misa nije, pa ćemo reći jednostavno služba Božja (istentisztelet).
Pokraj crkve je zvonik, izgrađen u potpunosti od drva, najstariji u Mađarskoj:



A evo ih i u kompletu:



U 16. stoljeću Nyírbátor igra važnu ulogu u mađarskoj povijesti, jer je ovdje 1549. sklopljen sporazum o povratku Erdelja mađarskom kraljevstvu. Oko grada će se kasnije lomiti koplja, budući da su se za njega borili i kraljevska (habsburška) Mađarska i Erdelj, koji je tada bio poluzavisna vazalna kneževina turskog carstva. Upravo će još jedan István Báthory, erdeljski vojvoda, postati kralj Poljske, nakon što se oženi Anom Jagelović. 1560. u Nyírbátoru je rođena i njegova nećakinja, zloglasna Erzsébet Báthory, po mnogima imenovana najvećim masovnim ubojicom u povijesti. Optužuju ju da je ubila preko 600 mladih djevojaka, kupala se u njihovoj krvi, jer je željela zadržati vječnu mladost. Povijesna su istraživanja pokazala da je tu vjerojatno u igri bilo i dinastičkih zaplotnjačkih igara, budući da se radilo o sukobu katoličkih Habsburga i protestantskih Báthoryja. No, s druge strane, postoje iskazi tristotinjak svjedoka o zvjerstvima koje je dotična počinila. Žrtve su bile mlade seljanke iz udaljenih dijelova zemlje, nikada nije zlostavljala svoje vlastite sluge, dapače, bila je vrlo blaga prema njima.

S druge strane, grad Nyírbátor s vremenom je posve opustio, pa je tako 1872. izgubio status grada, koji je povratio tek 1973.

Vrijeme uopće nije za šetnju, no ja obilazim centar. Gradska vijećnica i park na glavnom trgu:



Dvorac obitelji Báthory:



U gradu ništa ne radi, kiša je malo jenjala, vraćam se prema kolodvoru. Staromodni pokazivač dolaska i odlaska:



Prvo dolazi vlak iz Nyíregyháze za Mátészalku. Pogled prema Nyíregyházi:



A iz pravca Mátészalke stiže i moj Bzmot:



I počinje uspavljujuća vožnja prema Nyíregyházi. U Bzmotu nenormalno griju, pa mi se spava, a zbog nedostatka kisika i kratkog sna prethodne noći počinje me boljeti i glava. Kunjam.

Nakon nekih sat vremena stižemo u Nyíregyházu. Prvo ću nešto pojesti u kineskom brzogrizu, a potom se prošetati gradom.

Nyíregyháza je sedmi najveći grad u Mađarskoj. Ima oko 117 tisuća stanovnika i glavni je grad županije Szabolcs-Szatmár-Bereg (opet posttrianonsko ime: Szatmár je većinom završio u Rumunjskoj, a glavni je grad, Szatmárnémeti, postao Satu Mare, tj. "Veliko Selo"; Bereg je pak završio u Ukrajini, glavni grad, Beregszász, današnje je Berehove). Budući da se nalazi blizu triju državnih granica - slovačke, ukrajinske i rumunjske, služi kao svojevrsna vrata između srednje i istočne Europe. Vrlo je važno željezničko križanje, ovdje se razdvajaju pruge prema Debrecenu i dalje preko Szolnoka za Budimpeštu, prema Tokaju i Miskolcu, te dalje opet prema Hatvanu i Budimpešti, već spomenuta pruga za Mátészalku i prije Trianona dalje za Satu Mare, te naravno ona najvažnija, za Zahony i Čop. Ujedno su Debrecen i Nyíregyháza, s nekih 40 km udaljenosti, dva međusobno najbliža od mađarskih velikih gradova.
Nyíregyháza (ime grada inače znači Brezova crkva) je u europskim razmjerima poznata po svojem zoo-parku, u kojem se nalazi 300-tinjak vrsta.

Grad se prvi puta spominje 1209. pod imenom Nyír. 1236. dobio je i crkvu, odatle današnje ime. Do 15. stoljeća bio je selo od nekoliko stotina stanovnika. U doba Turaka skoro posve je opustio, potom se u njega naseljavaju hajduci (koji su ime dobili po regiji u kojoj danas leži Debrecen). 1605. osvaja ga erdeljski vojvoda István Bocskai, grad nakon njegove smrti pripada Erdelju. Tek početkom 18. stoljeća, davanjem povlastica građanima, započinje strelovit razvoj grada. U grad su se naselili prvenstveno slovački evangelici (Tirpaci), koji su osnovali i prvu gimnaziju. 1786. postaje trgovište u kojem se godišnje održavaju 4 sajma. 1837. grad se otkupljuje i prestaje biti feudalni posjed. Tada počinje izgradnja bolnica, škola, a na nedalekom Sóstóu (Slanom jezeru) gradi se kupalište i ugostiteljski objekti. 1858. dolazi željeznica, a nedugo nakon toga grad dobiva i tramvaj. 1876. postaje sjedište županije Szabolcs. U doba Sovjetske Republike Mađarske bila je deset mjeseci pod rumunjskom okupacijom. Nakon Trianona dolazi praktički na isturen položaj, te je u Drugom svjetskom ratu bila prvi grad u koji je ušla sovjetska vojska. Mnogi su stanovnici bili internirani u sovjetske radne logore, a uslijedila je i velika slovačko-mađarska razmjena stanovništva.
Od šezdesetih godina broj stanovnika konstantno raste, 1980. je prešao granicu od 100 000, da bi 1989. dosegao rekordan broj od 119 000. Danas ih je ipak manje.

Uglavnom, meni je Nyíregyháza izuzetno lijep i ugodan grad, podsjeća me malo na Varaždin, no vrijeme mi baš nije bilo naklonjeno. Kalvinistička crkva:



Glavna pješačka ulica, s grkokatoličkom crkvom:



Rimokatolička crkva:





Nastavak glavne ulice:



Gradska vijećnica:



Na podu se nalazi mozaik s planetima Sunčevog sustava, prikazanim pomoću mitoloških likova, uz neke korisne podatke, poput promjera, mase, vremena okreta oko Sunca i svoje osi... Napravljen je dok je Pluton još bio planet. Laughing 

Na povratku slikam još i moderni kolodvor:



Ovaj je kolodvor 2002. zamijenio stari socrealistički.

Iznutra:



I evo mojeg vlaka za doma:



Naposljetku, karta rute:



egerke @ 01:40 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.