Zapisi s potucanja od nemila do nedraga
Psihoputologija
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
34279
Linkovi
TagList
Blog
nedjelja, studeni 30, 2014
UTORAK, 20. KOLOVOZA

Tematska pjesma



Gotovo svaki hotel u Širazu organizira izlete do važnih arheoloških lokaliteta u okolici, prije svega do Perzepolisa. Stoga smo još prethodni dan preko hotela dogovorili i uplatili današnji izlet, s obilaskom čak četiriju lokaliteta. Bilo je dogovoreno da nas taksi čeka u 8 sati pred hotelom. Ja ujutro doručkujem, Nikola mi se pridružuje. Ostali preskaču. I Damira su ulovili problemi s probavom, pa ne želi riskirati, danas smo ipak uglavnom podalje od WC-a. Bliži se lagano vrijeme polaska, ja se još umivam, perem zube, drugi već lagano kreću dolje. Nikola je otišao, vjerojatno i dvojica iz druge sobe, a Damir izlazi i nešto mrmlja sebi u bradu, uzeo je torbicu s novcima – dakle, još samo ja preostajem. Budući da znam da sam zadnji, ubrzavam postupak kako me ne bi čekali, grabim stvari, izlazim iz sobe, zaključavam vrata, spuštam se na recepciju i ostavljam ključ tamo. Izlazim pred hotel, tamo su ostala trojica. Pitam ih gdje je Damir, vele da ga nisu vidjeli. Zaključujem da je moguće da on možda uopće nije izašao iz hotela, nego da je još skoknuo na WC prije. Izgleda da je sve ponio iz sobe prije, a i ako je nešto zaboravio, ključ mu je na recepciji. Letica još odlazi po nešto u hotel, u međuvremenu iz hotela dolazi Damir. I tu počinje šou.

Pita me zašto sam mu zaključao sobu. Ja mu objasnim da sam shvatio da je otišao prije mene i da sam ja zadnji. On veli da mu je u sobi ostala kapa. OK, sve pet, ključ ti je na recepciji. Ne, u tome je i problem. On NE ŽELI uzeti ključ s recepcije, jer sam ga po njemu ja zeznuo, i sada bih vjerojatno ja trebao ići po taj ključ na recepciju, dati mu ga i onda si on može uzeti kapu. Da stvar bude bizarnija, kasnije ću doznati da je on još na stubama sreo Leticu, koji mu je već rekao da sam ja vani, potom je prošao pored recepcije (!), izašao pred hotel i počeo se obračunavati sa mnom, jer ja nisam skužio da on zapravo ide na WC, a ne van (a stvarno mi nije jasno, zašto bi netko išao s novcem na WC). Druga stvar, meni bi bilo normalno da, ako se još mora vratiti u sobu, to i veli – nemoj zaključati, ja se još vraćam. On pak tvrdi da on nije mogao pretpostaviti da ću ja tako brzo otići (ironično, ja sam se požurio jer sam mislio da sam zadnji), a i nije mu jasno kako ja nisam pretpostavio da će se on još vratiti. OK, došlo je do buke u komunikacijskom kanalu, ali zašto sada izigravaš žrtvu, nije neki napor zatražiti na recepciji ključ od sobe, popeti se gore i uzeti kapu. Umjesto toga on se i dalje dere na mene, jer ja tako njemu ugrožavam život, on može dobiti sunčanicu, prelazi na prijetnje, da će me noćas ubiti na spavanju...svi mu pokušavaju reći da je stvar najobičnija zabuna i da se to može vrlo lako riješiti, međutim, on umjesto toga sjeda s nama ostalima u kombi (srećom, samo smo nas petorica u njemu) i nastavlja piliti po svome. Lakše mu je ispasti žrtva i patnik nego napraviti tih stotinjak koraka. Za svaki slučaj, dogovaramo se da ćemo noćas Letica i ja zamijeniti sobe, s ovim luđakom nikad ne znaš... Laughing

Ostatak dana Damir se držao namrgođeno i šutljivo, što je bilo dobro utoliko što barem nije paranoizirao.

Mi izlazimo iz Širaza i vozimo se pored Vrata Kur'ana autocestom koja vijuga sjeveroistočno od grada. Reljef je namreškan. vozimo slalom između izdvojenih gorskih lanaca približavajući se glavnom lancu Zagrosa.

Pogled s autoputa na brda u daljini:





Prolazimo pored skretanja za Perzepolis i Naghš-e Rostam, to ćemo riješiti u povratku, i nastavljamo dalje, ulazeći sve ozbiljnije u Zagros:









Kao što vidite, na jednom dijelu cesta teče paralelno s prugom i nakon nekog vremena mi se posrećuje:





Cesta kroz Zagros:





Reljefne formacije tipične za mjesta gdje se sudaraju tektonske ploče:



Nakon prolaska kroz prvi ozbiljni lanac Zagrosa, izlazimo na visoravan. Ovdje je naše prvo današnje odredište, Pasargad. Isključujemo se s autoputa (naravno, već uobičajenom tehnikom – polukružno okretanje pa vožnja natrag) te vožnjom kroz današnje mjesto Madar Solejman dolazimo do arheološkoga kompleksa Pasargad.

Pasargad je bio prijestolnica Kira Velikog, koju je on počeo graditi 546. pr. Kr. ili kasnije. U trenutku njegove smrti oko 530. pr. Kr. grad je još bio nedovršen. Nekoliko godina kasnije, Kirov sin Kambiz II. preselio je prijestolnicu u Suzu, da bi nakon toga Darije dao sagraditi Perzepolis. Ukratko, grad ni u doba kada je bio prijestolnicom nije bio osobito velik ni značajan, a danas je od njega ostalo jako malo. Po ostacima se vidi da su građevine bile izuzetno čvrste, trebale su izdržati potres jačine od 7 stupnjeva po Richteru, no nakon 2500 godina zub vremena je ipak učinio svoje. Najznačajnija građevina je ipak preživjela i svojom usamljenošću dodatno doprinosi dramatičnosti ovoga mjesta. Riječ je o grobnici Kira Velikog, koja stoji na samom ulazu u kompleks:



Naravno, za građevinu se VJERUJE da je u njoj pokopan Kir Veliki, jer o tome nema čvrstih dokaza. Kada je Aleksandar Veliki u svojim osvajanjima došao ovamo i spalio Perzepolis, uputio se u Pasargad posjetiti Kirovu grobnicu. Prema grčkim povjesničarima, naredio je svom vojskovođi Aristobulu da uđe u grobnicu. Unutra su pronađeni zlatni ležaj, zlatni lijes, stol s nekoliko posuda za piće, ukrasi s dragim kamenjem, te natpis, za koji nije sasvim jasno kako je glasio (povjesničari nude razne verzije), a koji nije sačuvan, ali se iz njega dalo zaključiti da je grobnica doista Kirova. Naravno, tijekom stoljeća grobnica je opljačkana, a kada su došli Arapi, željeli su ju potpuno razoriti, jer nije bila u skladu s načelima islama. No oni koji su vodili brigu o grobnici uspjeli su uvjeriti osvajače da se u grobnici ne nalaze ostaci poganskoga kralja, već majke cara Solomona (tj. Sulejmana). U skladu s time, natpis o kojem je već bilo riječi zamijenjen je stihom iz Kur'ana, a grobnica se počela zvati Grobnicom Sulejmanove majke, te ju tako neki i danas zovu.

Grobnicu smatraju najstarijom građevinom na svijetu koja je izgrađena po načelu bazne izolacije, tj. protupotresne gradnje. Po svom arhitektonskom stilu temelji se na elamskom ziguratu (osnovica) i urartskim grobnicama (komora):

















Ući se očito moglo samo puzajući i ako je čovjek bio sitnije građe:



Iz daljine:





Stotinjak metara dalje je ova građevina nejasne namjene, vjerojatno neko spremište:



Teško si je zamisliti da je ovdje nekoć stajao grad:







Naš vozač nas autom odbacuje oko 2 km dalje, gdje se nalazi Tal-e Taht, odnosno citadela:



Uspinjemo se na citadelu, na kojoj zapravo i nema mnogo štošta za vidjeti, barem ako nismo arheolozi. Inače, iskapanja na ovom lokalitetu su počela 1905., a početkom 21. st. došlo je do uzbune kada se ispostavilo da bi izgradnja brane Sivand mogla uzrokovati potapanje Pasargada akumulacijskim jezerom. Izgradnja brane se otegnula, a kako je u međuvremenu otkriveno još nalazišta u okolici, Pasargad je zasada siguran, premda se projektanti kunu da  jezero neće ugroziti ni Pasargad ni Perzepolis.

Na citadeli se trenutno nalazi ovo odmorište:



Pogled na Pasargad s citadele:



(Kirovu grobnicu vidite negdje iznad središta slike, na rubu zelenog pojasa)

Zumirano:



Pogled na sjeverozapad:



Na sjever:



Zid citadele:



Pogled ispod zidina:



I ljutiti Damir koji se sklonio u hlad da mu mozak ne zakuha:



U okolici citadele 2006. je otkriven i identificiran grob Kambiza II., koji je ipak ovdje pokopan, premda je prebacio prijestolnicu u Suzu.

Opet ulazimo u auto i vraćamo se do građevine nazvane Solomonovim zatvorom (koja naravno nema veze sa Solomonom), a za koju nije jasno je li bila hram vatre, grobnica, sunčani sat ili skladište:





Pogled unazad prema citadeli:



Jugozapadno od Solomonova zatvora nalazi se Kirova privatna palača, od koje nije puno ostalo:







Ostao je međutim ovaj stup, koji na sebi nosi natpis "Ja sam kralj Kir, Ahemenid“, na staroperzijskom, elamskom i akadskom jeziku:





Južnije od Kirove palače je tzv. Prijemna dvorana, čiji je jedan stup uspješno rekonstruiran i ovako falusno strši u nebo:





Čini se da je ovo neki natpis iz arapskog doba:



Ostaci nekog reljefa:



Još malo kadrova Prijemne dvorane:







Svastika:



I još jedan Kirov natpis, koji se malo bolje vidi:



Iza Prijemne dvorane se nalazi tzv. Vratarnica:



Stup s reljefom koji prikazuje Kira Velikog:



Vraćamo se polako do našeg taksija, vidjeli smo sve što se ovdje može vidjeti, a osim Kirove grobnice, toga i nema baš puno. Navodno su u Pasargadu otkriveni i obrisi najstarijeg perzijskog vrta s tlocrtom podijeljenim na četiri dijela, ali to mi nismo vidjeli, a bojim se da postojanje toga mogu utvrditi samo arheolozi. Danas je svuda unaokolo ova spržena stepa:



egerke @ 16:40 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.