Zapisi s potucanja od nemila do nedraga
Psihoputologija
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
32868
Linkovi
TagList
Blog
ponedjeljak, lipanj 18, 2012
PONEDJELJAK 23. KOLOVOZA

Tematska pjesma: HC Boxer - Lokrum



Večer prije mi je Nikola još poslao poruku da je Dubrovnik jezivo skup (kao, nismo znali), i da si je uspio uganuti nogu.
Sad se budim u rano jutro, nakon mirnog sna popraćenog tek udaljenim lavežom pasa negdje u okolici. Prapatnice su selo pored Vrgorca, u podnožju brda Matokita. Odavde je Matin stari. Jutarnja idila:



Stara kuća:



I nova kuća, s Matinom tetom koja zalijeva cvijeće:



Sjedamo za stol u vrtu, na redu je obilan doručak. Znate kako to ide s mamama kada im se sin vrati, odmah ih žele nakrcati hranom. Tako sam se i ja ogrebao. Pravi domaći vrgorački pršut, sir, paradajz... Skupila se čitava familija, prepričavamo događaje. Imam vremena do busa u 11, prebacit će me do Vrgorca. Mate ostaje ovdje još par dana.

Matokit:



Krećemo, voze me autom do Vrgorca, oni idu na kavu. Ja se trpam u bus za Split. Gledam ljude u busu koji putuju, pitam se imaju li pojma odakle tek ja dolazim.
Bus ide kroz Zagoru do Zagvozda i Šestanovca. Ovo je Veliki Šibenik, vrh iznad mjesta Kozica:



Tu u blizini su i Zavojane, rodno mjesto alpinista Stipe Božića.

U mjestu Župa počinju serpentine prema Zagvozdu. Pogled unatrag, opet se vidi Veliki Šibenik:



I Biokovo:



Jedno se vrijeme vozimo uz autocestu:



U Šestanovcu skrećemo lijevo, prema Zadvarju. Iza Zadvarja slikam kanjon Cetine i hidroelektranu:



Nažalost, ovdje se ne vidi, ali točno prije toga nalazi se slap Gubavica.

I ubrzo izlazimo na prijevoj Dupci, te se spuštamo na Jadransku magistralu:





Potom poznata dionica. Omiš, Poljica... Vidim da su u Dugom Ratu konačno srušili ostatke tvornice Dalmacija. Dolazim u Split, već se tradicionalno nalazim s Markom, iako ovaj put nema piva. Sjedimo mnogo kraće ovaj put i već u tri krećem busom za Šibenik. Prolazimo kroz Kaštela, vidim putokaz "Rudine". Gledam gore, a gore je požar. Mislim si kog su vraga onda polijevali retardant ako opet gori.

Gledam našu obalu dok se vozim prema Šibeniku, dio koji mi nikada nije bio nešto posebno, ali mi se sada čini tako lijepim, nakon svih ovih zemalja. U Šibenik dolazim taman u neko nezgodno vrijeme, prvi mi brod za Zlarin ide tek u pola osam. Obavljam internet, dižem novce i odlučujem: idem u Vodice. U Vodicama lovim brod u 6 za Zlarin i 45 minuta kasnije već sam doma. Prepun dojmova koje će sada trebati ispričati...

Nije bilo lako, ali uspješno je privedeno kraju. Turska je u principu ispala dosta loše, ali je drugih tjedan i pol popravilo dojam. Ova dvojica u komadu su posebna priča. S jedne strane, kada si s nekim tri tjedna neprekidno, onda se i navikneš, pomalo ti ide i na živce, ali oni su stvarno mustre svoje vrste. Mate je također rekao da više nikad s nama dvojicom neće ići na tako duge ture. A Nikola mora pod hitno naći posao, jer to klošarenje stvarno postaje nesnosno.

Kamo dalje? Ja sam ovu godinu (2009/10.) u Debrecenu, tako da ću se sigurno zaletjeti u Rumunjsku (rekla je Tatjana da će mi doći u posjet, pa idemo skupa), na proljeće postoji okvirni dogovor da se napravi iz Debrecena kružna tura Rumunjska-Moldavija-Pridnjestrovlje-Ukrajina i natrag u Debrecen. Za drugo ljeto je okvirna ideja postojala od ranije - metoda da svake godine radimo sve širi i širi krug, pa bismo iduće godine morali ići oko Crnog mora. Nakon toga sam ja otkrio da Hrvati za Gruziju ne trebaju vizu, za Armeniju trebaju, a za Azerbejdžan je također potrebna viza s pozivnim pismom. Tako da je okvirna ideja: vlakom do Burgasa, brodom u Poti, potom Gruzija i Armenija, istočna Turska, Ani, jezero Van, vjerojatno Nemrut, a potom opaliti drito natrag i u povratku proći preko Kosova i obići još i Peć, te se potom kroz unutrašnjost Crne Gore spustiti do mora. Volio bih u Crnoj Gori vidjeti Plavsko jezero, kanjon Morače i Cetinje, za početak.

Tatjana mi je za rođendan poklonila Lonely Planetov vodič po zakavkaskim republikama, dakle nemam isprike. A tko će mi se na tome pridružiti, ne znam. Nikolu sam za početak odveo u gruzijsku pekarnicu na Knežiji, neka iskusi okuse Gruzije. Laughing
Vjerojatno će opet biti hrpa zainteresiranih, od kojih će svi pootpadati. Jedino da Rusima opet ne padne na pamet neka glupost...

Zahvaljujem svima na čitanju i otvaram diskusiju. Laughing Drago mi je da ste putovali s nama.

Trasa cijelog puta:



Slike korištene u putopisu su uglavnom moje, možda dvije ili tri su Matine.

egerke @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.