Zapisi s potucanja od nemila do nedraga
Psihoputologija
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
32820
Linkovi
TagList
Blog
petak, siječanj 18, 2013
Datum je bio 11. travnja, Mađari su glasali na prvom krugu parlamentarnih izbora, Debrecen je slavio dan grada, a ja sam se zaputio u Kecskemét.

Uobičajena trasa - prvo do Cegléda, potom presjedanje na segedinski IC i silazak u Kecskemétu. Kecskemét zovu "gradom vrtom" i doista je takav, s mnogo zelenila. Ima malo preko 110 000 stanovnika, što znači da je 8. najveći grad u Mađarskoj, i glavni je grad najveće mađarske županije Bács-Kiskun. U biti, posjetivši Kecskemét, konačno mogu reći da sam bio u svih 10 najvećih mađarskih gradova, redom: Budimpešti, Debrecenu, Miskolcu, Szegedu, Pečuhu, Győru, Nyíregyházi, Kecskemétu, Székesfehérváru i Szombathelyu.
Kecskemét leži točno na pola puta između Budimpešte i Szegeda, te otprilike na pola puta između Dunava i Tise. Budući da je ležao na važnom trgovačkom putu, već je zarana postao važno trgovište, a to je potvrđeno u jednom spisu kralja Ljudevita I. iz 1368.
U doba turske vlasti grad je uživao relativnu slobodu, plaćajući danak budimskom paši, te je služio kao utočište svima iz okolnih sela, budući da je bio okružen palisadama. Od 18. stoljeća razvija se u važan stočarski centar, potom u 19. stoljeću i vinogradarski, nakon što su vinogradi u brdskim dijelovima Mađarske stradali od filoksere. No, sve do kraja 19. stoljeća Kecskemét je zapravo ostao veliko selo, bez urbanih elemenata. Tek potkraj 19. stoljeća započinje njegov urbani razvoj, što objašnjava zašto je centar grada prepun secesijskih zdanja. Nova kriza uslijedila je sredinom 20. stoljeća, prvo zbog ekonomske krize, a kasnije i zbog Drugog svjetskog rata. Pravi značaj Kecskemét je ostvario tek nakon 1950., kada je postao sjedište novostvorene županije, koju su činili dijelovi nekadašnje županije Bács-Bodrog (čije je sjedište bio Sombor) i Pest-Pilis-Solt-Kiskun (tada najveće mađarske županije, koja je podijeljena na dva dijela). Grad je postao sjedište prehrambene industrije, metalne industrije, industrije namještaja... 1989. je postao grad s pravima županije. Danas postoje planovi da se u Kecskemétu otvori pogon Mercedesa koji bi zapošljavao oko 2500 ljudi.

Kecskemét inače zovu "hírös város", tj. "znameniti grad", kako kaže pjesma koju je napisao negdašnji kečkemetski đak, poznati mađarski revolucionarni pjesnik Sándor Petőfi. U Kecskemétu je inače rođen i Zoltán Kodály, etnomuzikolog i utemeljitelj vlastite metode glazbene pedagogije.

Ja sam se prvo prošetao do centra, koji čini nekoliko međusobno povezanih trgova, i uslikao prvo zdanje sinagoge:



Jedna od najpoznatijih secesijskih zgrada u Kecskemétu je Cifrapalota, Urešena palača, izgrađena 1903. kao stambena zgrada, a danas se u njoj nalazi pinakoteka:





Kao mali kontrast, na istom se trgu nalazi i ovo:



Crkva Uznesenja Kristova:



Pogled na jedan od trgova:



Franjevačka crkva na Kossuthovu trgu:



Kossuthov kip na njegovom trgu i Gradska vijećnica, još jedno secesijsko remek-djelo:



Vijećnica je izgrađena između 1893. i 1897., povodom 1000-godišnjice zauzeća domovine, kako Mađari zovu svoj dolazak u Panonsku nizinu. Arhitekt je bio Ödön Lechner, pionir mađarske secesije, možda najpoznatiji po izgradnji zgrade Muzeja primijenjene umjetnosti u Budimpešti. Nakon što je Kecskemét 1911. pogodio potres, Lechner je vodio i obnovu vijećnice.

Napravit ću još mali krug po centru, a nešto ću i pojesti. Još malo socrealizma:



U Kecskemétu se inače nalazi i Muzej igračaka, no toga ga dana nisam imao vremena posjetiti, jer sam planirao još nešto obaviti. Nakon ručka uputio sam se na autobusni kolodvor, usput još jednom slikavši vijećnicu:



Ukrcao sam se u autobus koji će me odvesti u Soltvadkert. Prije nego vam kažem zašto sam išao tamo, evo još jedne slike Kecskeméta iz autobusa - to je Kalvinistička gimnazija (i djelić Cifrapalote):



Soltvadkert je gradić od nekih 7000 stanovnika, udaljen 45-ak kilometara jugozapadno od Kecskeméta. Grad je zapravo poprilično dosadan, ali je čuven po svojoj slastičarnici Szent Korona, te meni nije bio problem zaputiti se još 45 kilometara busom samo da vidim u čemu je caka.
I mogu reći da su im kolači i sladoled doista odlični, preporučujem svakomu tko bude prolazio tim dijelom Alfölda. A ja ću već naći priliku da se vratim. Laughing Ispred slastičarne je sve puno autiju, koji očito dolaze i izdaleka.

Slastičarnu nisam slikao, ali sam slikao floru u telefonskoj govornici:



Cesta Kecskemét-Soltvadkert vodi većim dijelom uz trasu zatvorene uskotračne pruge Kecskemét-Kiskunmajsa. Njena se daljnja sudbina ne zna, postoji mogućnost da se dio pruge zadrži za turistički promet.
Opalio sam nekoliko slika iz busa na povratku iz Soltvadkerta:





Po povratku u Kecskemét odmah mi je stigao vlak za Cegléd. U Ceglédu sam imao taman toliko vremena da kupim IC rezervaciju na blagajni, prije no dođe moj IC za Debrecen. No žena mi je odbila prodati istu, jer da neću stići na vlak, koji je već na peronu. Uzaludno sam joj pokazivao da nije, da ne trkelja nego da mi izda rezervaciju, nije htjela. Na kraju sam popizdio i otišao na IC bez nadoplate, gotov da iskeširam i tih 1000 forinti. No, kako kontrola nije dolazila do Szolnoka, u Szolnoku sam se skinuo s vlaka i pričekao brzi 10 minuta kasnije.

I naposljetku, karta:



egerke @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.