Zapisi s potucanja od nemila do nedraga
Psihoputologija
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
34279
Linkovi
TagList
Blog
četvrtak, svibanj 31, 2012
PONEDJELJAK 17. KOLOVOZA

Tematska pjesma 



Osvanulo je krasno jutro. Izlazimo iz hotela, odlazimo do dućana kupiti nešto za doručak. Pogled niz našu ulicu prema kolodvoru, vidi se i hotel:



Iznad nas stijene u izlazećem suncu:





U 9 sati krećemo busom za Meteora. Usput slikam stijene:



Meteora (na grčkome "oni koji vise u zraku") su drugi najveći kompleks manastira u Grčkoj, nakon Svete gore (Athosa). Smješteni su na velikim pješčenjačkim stupovima, na prijelazu iz tesalske ravnice u Pindsko gorje.
Još u 9. stoljeću prvi su pustinjaci pristigli u ovo područje. Živjeli su u špiljama i udubinama ovih kamenih stupova, a njihov ih je odabir staništa držao poprilično udaljene od bilo kakvih putnika namjernika.
Kada su točno ustanovljeni manastiri, ne zna se. U 14. stoljeću osniva se najstariji danas postojeći manastir, Veliki Meteor, a potom, uslijed turskih prodora u Grčku koji su uzrokovali bježanje monaha u nepristupačne predjele, i drugi manastiri, njih sveukupno 24. Danas ih postoji 6.

Mi stižemo do prvoga od njih, Velikog Meteora, smještenoga najviše. Postoji jedan još dalje u brdu, ali u njega se ne može. Na parkiralištu nam se obraća jedan suputnik iz busa, po govoru je iz Istre, eventualno Rijeke. Čuo je da govorimo hrvatski. On je tu s prijateljem iz Portugala. Ima i Mađara i drugih turista.

Veliki Meteor:



Iza ove stjenčuge je Kalambaka:



Trebamo se popeti onamo gore:



Nekad je to išlo pomoću vitla i mreže. Evo ostataka toga mehanizma:



Jednom je neki posjetitelj, gledajući već poprilično izlokano uže, pitao monahe "Mijenjate li ga ikad?" Odgovor je bio: "Naravno. Kada Gospod učini da pukne."

Pogled na susjedni manastir Varlaam:





I na Kastraki, selo smješteno ravno ispod:





Ulaz u svaki manastir naplaćuje se po 5€. Odlučili smo pogledati samo prvi, jer je najveći, ostali su uglavnom slični, razlikuju se tek po blagu koje skrivaju. Ovaj čak ima i inkunabule.
Budući da se ne smije u kratkim hlačama, na ulazu dobijete nekakve vrećaste rent-a-hlače i onda u tome bauljate uokolo. Ženske pak dobiju maramu za pokriti ramena.

Susjedna stijena iz malo bližega:



Ambis:



Imperatori:



Pod u manastiru je poprilično gruba kaldrma, s nepravilnim kamenjem. Gledam neku glupaču koja uokolo nabada u 5 cm visokim štiklama. Nije mi jasno kako se u tome popela po onim uskim stepenicama do manastira.
U manastiru se ne smije slikati, pa tako morate čitati kako smo obišli i kapelu, blagovaonicu, kuhinju... Nikola je negdje zaostao, pa ga Mate i ja čekamo kod izlaza. Na izlasku svlačimo ono čudo (začudo, sviđalo mi se) i potom izlazimo. U taj čas primjećujemo da se iz manastira spušta neka vrsta žičare:



Iz nje izlazi jedan od monaha i ulazi u jedan od džipova parkiranih na parkingu. Očito ni pustinjaci nisu više što su bili. Žive od turizma, i to prilično dobro.

Zavirit ćemo samo u Varlaam, koji je izgrađen radi čuvanja relikvije prsta sv. Ivana i lopatice sv. Andrije:



U taj čas dolazi nekoliko kineskih džipova:



Sudjeluju na reliju Šangaj-Hamburg. Meteora su im jedna od usputnih stanica. Ruta im je poprilično zanimljiva. Prvo kroz Kazahstan i Turkmenistan, preko Kavkaza i Turske, ali onda prelaze u Italiju i idu do Hamburga.

Dečki su odabrali neku kraticu kroz šikaru. Malo je prestrma za moj ukus, ali ipak se spuštam. Pogled prema Velikom Meteoru:



Ulazimo u kompleks Varlaama. Ovo je iznad nas:



A samostan je gore:



Stovarišno dvorište:



Opet lift:



Pogled s prilaznog mostića prema dolje:



Zavirili smo unutra, no ne da nam se opet plaćati. Odlučujemo se polagano cestom prošetati natrag do Kalambake. Do dolje bi nam trebalo sat i pol laganim hodom.

Još jedan pogled na Veliki Meteor:



Idemo dalje. Onaj u sredini je manastir Svete Barbare:



Dadiljalište? Undecided



Ne, samo nepismenost. Tongue out



Varlaam (lijevo) i Veliki Meteor (desno):



Sveta Barbara iz bližega:



Začudne formacije:



Sada smo ispod Varlaama:



A tamo je i Sveti Nikola Anapaus:



Opet Varlaam, savršeno stopljen sa stijenom:



Odlučujemo se popeti i u Svetu Barbaru. Ovdje pak imaju primjerak ljestvi kojima su se nekoć penjali:



Pogled iz Svete Barbare. Ako pažljivo pogledate, lijevo na vrhu ćete vidjeti manastir Svetog Stjepana (to je ženski samostan, tj. "nannery"):



Malo bliže:



Malo smo se ovdje odmorili. Sveta Barbara iznad nas:



Čudesni svijet meteorskih stijena (ne po sastavu, već koje pripadaju Meteorima):





Opet Sveti Nikola Anapaus:





Nikola uživa u šetnji, ja baš i ne, ne volim vrućinu i sunce. On bi se čak sada i popeo do Svetog Nikole Anapausa. Jedva ga odgovaramo. Opet Varlaam:



Sveta Barbara:



Već smo se poprilično spustili, Kastraki je pred nama:



Falički simbol ustobočen između dviju stijena:



Odmorili smo se u parkiću u Kastrakiju. Pogled iz ovog rakursa:



Neki luđaci se i penju:



Po povratku u Kalambaku uzimamo stvari u hotelu, odlazim još na WC, potom idemo na ručak nedaleko autobusne stanice. Zapravo, idem samo ja, Mate još ne može jesti, a Nikola se umjesto toga odlučio prošetati. Uzimam suvlaki, grčku varijantu ražnjića. Još jedan pogled na Meteora, a onda dosta:



Dolazi bus i kreće vožnja, danas možda najkraća od svih na ovom putu, prema Janjini. Putem dotamo morat ćemo iz Tesalije prijeći u Epir, što znači i prelazak Pinda. Cesta vijuga po hrptu brda, evo jedne lijepe kapelice:



A u dolini se vide seoca:





Sve je brdovitije:





Iz nekog razloga, ovo me podsjeća na neka naša otočka brdska sela:



Opraštamo se s Tesalijom:



Prelazimo na autoput. Ovdje se naime gradi nova Via Egnatia, koja bi trebala spojiti Igoumenitsu, Janjinu i Solun. Autoput vodi kroz prekrasne krajolike Pindskoga gorja. Meni je Epir uvijek izgledao kao vrlo kraški kraj, zamišljao sam si ga kao goli kamenjar, no ovi krajolici su prekrasni, guste šume četinjača, katkada pomislite da se vozite kroz Sloveniju:







Ubrzo opet skrećemo s autoputa i počinjemo se penjati:



Idemo u Metsovo:







Metsovo je središte grčkih Vlaha (Arumunja), poznato po svojim vinima, sirevima i obližnjem skijaškom centru. Gradić izgleda vrijedan posjeta, ali sada se zadržavamo samo radi iskrcavanja putnika. Još jedan pogled na Metsovo iz daljine:



Vraćamo se opet na Egnatiu i pičimo prema Janjini. Na nekim dijelovima još se gradi punom parom:



Pind ostaje iza nas, a mi se spuštamo u ravnicu:



Naravno, meni se u takvim slučajevima obično začepe uši, a kako znam imati problema s lijevim uhom, katkada to može biti i opasno. Kada smo jednom Mate i ja bili u Zadru, na sesiji postdiplomskog, meni se tako uho nije odčepilo od Svetog Roka, mučilo me cijelu večer, tako da sam usred noći išao zvati Hitnu jer od bolova nisam mogao spavati. Tako svako čepljenje ušiju koje traje dulje od minute shvaćam iznimno ozbiljno. Budući da mi se to dogodilo i sad, bio sam prilično uznemiren, jer bismo na putu trebali biti još tjedan dana. Jedno mi se ubrzo odčepilo, ali drugo nikako.

Stižemo mi tako u Janjinu (Ioanninu), glavni grad Epira i sveučilišni centar s oko 20 tisuća studenata. Smještena je na obali jezera Pamvotis, a osnovao ju je car Justinijan u 6. stoljeću. U 17. stoljeću postaje glavni prosvjetiteljski i kulturni centar Grčke, iz kojega će se kasnije razviti i žarište grčkoga narodnog preporoda. Janjina je bila sjedište pašaluka kojim je vladao Ali-paša Tepelena, već opisani silnik iz ovog područja, koji je sagradio tvrđavu u Porto Palermu na albanskoj jonskoj obali, a ujedno je dao razrušiti Voskopoju. Od 1913. u sastavu je Grčke.
Janjina ima i aerodrom, nazvan po poznatom epirskom kralju Piru.
Ovdje ćemo prenoćiti, iako Mate i Nikola razmišljaju da odmah produžimo za Kakaviju. Nikola odlazi pitati kada nam ide sutra bus ujutro za Kakaviju. Mate se smije. Ispada da je Nikola čovjeka na blagajni upitao nešto poput "Do you speak English? Ha? Kaj?" Inače, Mate čitav dan podbada Nikolu za onu saç kavurmu iz Çanakkalea. Već je dosadio i Bogu i vragu.
Krećemo prema centru, uho mi je još začepljeno. Mrzovoljan sam, ne sviđa mi se pomisao na liječenje u Grčkoj. Na sreću, upravo tada mi se odčepljuje. Dolazimo na jedan trg, tamo je hotel. Tri zvjezdice, vjerojatno je skup. Ipak, odlazim pitati. 29€ po osobi. Ne bih, hvala. Idemo dalje. Stari dio Janjine ima jako puno otomanskih zgrada, neke su i u poprilično zapuštenom i ruševnom stanju.
Tu smo već nadomak samog centra:



U samom centru nalazi se tvrđava:



Ulice su u tvrđavi zavojite, često i slijepe. Prema priči, izgrađene su takvima kako bi zbunile pljačkaše koji bi provalili u grad, tako da bi u njima zalutali i bili svladani prije no što bi uspjeli pobjeći s plijenom.
U tvrđavi nalazimo još jedan hotelčić, ali taj je pun.
Izbijamo na jezero:



Jezero ima i otočić, na kojem je svoje zadnje dane vlasti proveo Ali-paša. Do otočića iz Janjine voze brodići.

Čak ni uz jezero ne nalazimo ništa, pa se vraćamo drugim putem. Idemo prema jednom hotelu koji smo vidjeli, ali smo prošišali kraj njega. Putem dotamo Nikola u jednoj uličici veli "Tamo su nekakve zastave, možda je to hotel." Ispada da je samo jedna zastava, nizozemska, a to je počasni konzulat Kraljevine Nizozemske. Na kraju dečki odlučuju sjesti, a ja ću trknuti do onoga hotela. Tamo mi tip veli da je noćenje za tri osobe 100€. Hvala lijepa.
Vraćam se i to im priopćujem. Potom Nikola veli da će se on malo promuvati uokolo i možda nešto naći. Ja odlazim na kiosk preko puta, kupiti nešto za piće. Uzimam piće iz frižidera, potom se okrećem prema kiosku platiti. Međutim, frajer unutra ne reagira. Ispada da spava. Budim ga i plaćam.
Nikola se vraća i veli da je našao hotel za 20€ u blizini. Pa to je odlično, konačno neka korist i od njega. Laughing Uzimamo stvari, Mate odlazi na kiosk, uzima vodu iz frižidera, a budući da frajer opet spava, ne želi ga buditi. Komentira kako mu se sviđa ovo putovanje - u Turskoj imaš besplatne WC-e, u Grčkoj besplatnu vodu...
Hotel je dobar, soba također, malo ćemo se odmoriti, a onda u večernju šetnju gradom.

Janjina noću:





Živo je, ovo je em Grčka, em studentski grad. Lijepa je i promenada uz jezero, kao da smo na moru. Čini se da i turisti dolaze ovamo ljetovati. Ulazimo u tvrđavu. Komentiram kako su unutra sve zgrade izgrađene u otomanskom stilu, čak i ove koje su očito novije. Na to mi Mate tvrdi da ja nemam pojma što je to otomanski stil i da pričam gluposti. Vraćamo se na obalu. Ja bih nešto popio, ovi bi samo sjedili. Ostavljam ih da sjede, a ja se šećem uokolo. Po obali sve puno restorana, kojekakvih atrakcija za djecu...podsjeća me na Crikvenicu ili tako što. Naposljetku i ja malo sjednem k njima, a onda krećemo prema hotelu. Usput ćemo još stati u jednoj palačinkarnici.
Vraćamo se u hotel, sutra je rano ustajanje...

egerke @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.